
Fonetske govorne vježbe su, moglo bi se reći, kondicijski trening za glas i izgovor. Njima se osnažuju glasovne i govorne vještine bitne za moćan govor i uspješan i uvjerljiv nastup.
Vježbe obuhvaćaju niz uputa i vježbi za uporabu glasa i primjenu ortofonije i ortoepije hrvatskog jezika.
Metode rada su tjelesne (pokretom do zvuka), auditivne (slušanje obrazaca i ponavljanje) te na tercnom filtru, uređaju za osnaživanje glasa i korekciju izgovora.
Cilj vježbi je impostacija:
Fonetske vježbe su i higijena glasa i prevencija problema s glasom. Na njima se dobivaju znanja o njezi glasa, upute za ugrijavanje glasa i ugađanje glasovne kvalitete uvjetima govorenja.
Prije početka fonetskih vježbi kandidat se snima te se uspostavlja anamneza glasa i izgovora, tzv. početni govorni status, objektivnim slušnim metodama procjene. Prema potrebi se kandidata savjetuje o potrebi posjeta liječniku (fonijatru, otorinolaringologu) ili pak govorno-jezičnom patologu.
Slijede impostacije mehanizama disanja, glasanja, govora i govorenja, odnosno, osvješćivanje i učvršćivanje točaka vokalno-korporalne sheme, s kandidatu prilagođenim ritmom i intenzitetom fonetskog protokola.
Fonetskom njegom glas se kultivira (postiže ugodna boja te zaštitni glas) i postavlja dostatna dikcija (adekvatna razgovjetnost).
Fonetskim sustavom korekcije ispravljaju se izgovorne teškoće i pogreške i standardizira izgovor glasnika (standardan oblikom i načinom artikulacije, znači, ortofonski i ortoepski ispravan te alokalan).
Fonetski protokolom obuhvaća se i prozodija te poučava naglasnom sustavu i njegovoj ispravnoj i prikladnoj primjeni (kodificirana i uporabna naglasna norma hrvatskog jezika).
Fonetske vježbe su i rad na govornim vrednotama (ton, intonacija, intenzitet, ritam, tempo, stanka, logički naglasak) i govornoj organizaciji poruke, a sve s ciljem uspostave i jačanja logičkog govorenja, koje će sugovornik, slušač i publika primiti s lakoćom i razumijevanjem.